Prijetnje i nametljivo ponašanje oblici su nasilnog ponašanja u širem smislu te predstavljaju napad na osobnu sigurnost pojedinca. Prijetnje su prvi puta inkriminirane Kaznenim zakonom o zločinstvih, prestupcih i prekèršajih iz 1852. kao „zločinstvo pogibljenje prijetnje“, koje je kroz godine doživjelo transformaciju iz tog osnovnog oblika, materijalnog kaznenog djela do današnjeg oblika, apstraktnog ugrožavanja, dok je nametljivo ponašanje (tzv. „stalking“) u Hrvatskoj kažnjivo tek od 2013. godine. U radu je kroz povijest hrvatskog kaznenog zakonodavstva od 1852. godine prikazan razvoj prijetnji uz sentence sudskih odluka, a unutar kaznenopravnog okvira hrvatskog pozitivnog kaznenog zakonodavstva izvršena je analiza zakonskih opisa prijetnji i nametljivog ponašanja, raščlamba njihovih temeljnih obilježja kao i njihov međusobni odnos obzirom se u praksi nerijetko pojavljuju zajedno, sve uz analizu većeg broja presuda hrvatskih sudova. Poredbenim prikazom prezentirani su zakonski opisi iz slovenskog, austrijskog, njemačkog i srpskog kaznenog zakona uz sentence sudskih odluka. Zatim je temeljem statističkih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva i Državnog zavoda za statistiku prikazana fenomenologija kaznenih djela prijetnje i nametljivog ponašanja, izrečene sankcije počiniteljima prijetnje za razdoblje 2004. – 2022. i nametljivog ponašanja za razdoblje 2013. – 2022. uz komentar o sigurnosnim mjerama kao posebnim kaznenopravnim sankcijama. Iako istražni zatvor i mjere opreza nisu kaznenopravne sankcije, njima se u zadire u prava i slobode građana tijekom kaznenog postupka stoga su u radu komentirani uz podatke o istima za razdoblje 2013. – 2022. U svrhu usporednog osvrta sa Hrvatskom, prikazani su podaci o broju osuda u poredbenim državama za razdoblje 2015. – 2021. I na kraju, provedenim istraživanjem i analizom, u zaključnom djelu rada rezimirano je mišljenje, uočeni problemi, opažanje i zaključci autorice rada.