Kako bi stručnjaci pomažućih zanimanja bili što uspješniji u svome radu uče se koristiti različitim alatima. Alate za rad mogu pronaći u interpersonalnoj neurobiologiji. Interpersonalna neurobiologija kao hipoteza promatra cjelovitost ljudskog bića kroz pojam uma. Um, mozak i odnosi su međusobno povezani i utječu jedno na drugo. Mozak je materijalna osnova uma kojim teku informacije i energija. Znanje o građi mozga kroz prikaz modela šake nadograđuje se i znanjem o funkciji mozga što nas dovodi do najvažnijeg dijela interpersonane neurobiologije, a to je pojam integracije. Stanje neuralne integracije predstavlja uravnoteženo stanje osobe, ojačan prefrontalni korteks, što dovodi do lakšeg donošenja odluka, boljeg pamćenja, koncentracije kao i samoregulacije emocija. Za postizanje stanja integracije važan je mentalni uvid koji nam omogućuje prepoznavanje načina funkcioniranja vlastitih misli i osjećaja, a usredotočenom pozornošću postižemo unutarnju ravnotežu čime mijenjamo strukturu mozga. Prema tome mozak je plastičan organ, podložan promjenama. Te promjene nastaju i u odnosu s drugim osobama. Djelovanjem zrcalnih neurona utječemo na ponašanje druge osobe i dolazi do emocionalne povezanosti s drugom osobom. Odnosi koji se stvaraju između dvije osobe u sebi sadrže i osnovne karakteristike pojedinog tipa privrženosti koji svaka osoba u odnos donosi sa sobom. Karakteristike pojedinog tipa privrženosti već u sebi donose preduvjete za stvaranje neuralne integracije u mozgu. Od nepouzdanih tipova privrženosti, može se vježbama interpersonalne neurobiologije i mentalnog uvida doći do pouzdanog tipa privrženosti i na taj način stvarati adekvatnije odnose s okolinom. Svrha ovog rada je dati prikaz interpersonalne neurobiologije te ju povezati s razvojno-integrativnom supervizijom s ciljem prepoznavanja pojedinih procesa koji se odvijaju između supervizora i supervizanta, načina na koji se odvijaju i preporukama iz pozicije interpersonalne neurobiologije za učinkovitiji daljnji rad u procesu supervizije. Tako je u posljednjem dijelu rada napravljen opsežan prikaz vježbi koje supervizori mogu koristiti u radu sa supervizantima, a s ciljem stvaranja kompetentnog stručnjaka i koje supervizanti isto tako mogu koristiti u radu sa svojim klijentima.