U ovom radu obradilo se načelo svrhovitosti kaznenog progona, važno načelo kaznenog procesnog prava koje je posebno primjenjivo u odnosu na maloljetnike kao specifičnu kategoriju počinitelja kaznenih djela, a posebno institut „bezuvjetnog odustanka“ od kaznenog progona iz članka 71. stavka 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež, odnosno primjena tzv. „bezuvjetne“ svrhovitosti. Svrhovitost kao načelo postupanja prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela predstavlja realizaciju obveze iz članka 40. stavak 3. alineja b) Konvencije o pravima djeteta, prema kojoj je potrebno, kad god je to primjereno i poželjno, odrediti mjere postupanja s djecom koja su osumnjičena ili optužena, ili se utvrdilo da su prekršila kazneni zakon, bez pribjegavanja sudskim postupcima, uz uvjet da se u potpunosti poštuju ljudska prava i pravna zaštita. Šira primjena alternativnih sankcija, neformalnih oblika postupanja i implementacija mjera restorativne pravde smjer je u kojem idu reforme kaznenopravnog sustava i u Republici Hrvatskoj. Tome svjedoči i praktički svakodnevna primjena načela „bezuvjetne“ svrhovitosti kao osnove za donošenje državnoodvjetničkih odluka, i to rješenja o odbačaju prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela temeljem odredbi članka 71. stavak 1. i 2. ZSM-a. Maloljetni počinitelji, zbog svoje osjetljive dobi i karakteristika ličnosti, zahtijevaju da reakcija društva prema njima kao počiniteljima kaznenih djela bude ponajprije usmjerena na njihov preodgoj te je time znatno drugačija nego prema odraslim počiniteljima. Maloljetničko pravo primarno treba promatrati kao "odgojno kazneno pravo". Postojeće zakonsko rješenje u vidu primjene načela „bezuvjetne“ svrhovitosti daje državnom odvjetniku u prethodnom postupku široke diskrecijske ovlasti za odlučivanje, koje on u praksi prema prikazanim podacima uvelike i koristi. Tako i u našem maloljetničkom kaznenom zakonodavstvu prioritet u postupanju prema maloljetnim počiniteljima imaju neformalni oblici postupanja, a čime je svakako hrvatski zakonodavni okvir i praksa u skladu s međunarodnopravnim standardima. Naime, primjena obrazloženog načela u prethodnom postupku prema maloljetnim počiniteljima omogućava žurnu intervenciju i postupanje odmah po počinjenom kaznenom djelu što je od značaja za redukciju recidivizma te značajno doprinosi rasterećenju sudova za mladež. Postupanje po načelu svrhovitosti predstavlja izuzetak od načela legaliteta u materijalnom smislu, jer se ne pokreće sudski postupak prema maloljetnom počinitelju kaznenog djela u situaciji kad su ostvarene sve materijalne i procesne pretpostavke da se kazneni postupak pred sudom pokrene, ali se to ne ostvari jer državni odvjetnik utvrdi da vođenje sudskog postupka prema maloljetniku i izricanje formalne kaznene sankcije ne bi bilo svrhovito. Trenutno aktualno zakonsko rješenje daje državnom odvjetniku u prethodnom postupku široke diskrecijske ovlasti za odlučivanje temeljem načela svrhovitosti, koje on u praksi, prema rezultatima provedenog istraživanja, uvelike i koristi te tako i u našem maloljetničkom kaznenom zakonodavstvu prioritet u postupanju prema maloljetnim počiniteljima imaju neformalni oblici postupanja. Time se ostvaruje da reakcija društva na počinjeno kazneno djelo maloljetnika postaje brža i neposrednija prema velikoj većini maloljetnika više se i ne pokreće kazneni postupak, nego se konačna odluka donosi već u fazi prethodnoga postupka od strane državnog odvjetnika za mladež. Ovlasti državnog odvjetnika nose i veliku odgovornost, koja zahtjeva sposobnost, dobru organizaciju te stalnu i ciljanu edukaciju tima u državnom odvjetništvu koji čine zamjenik i stručni suradnik. S obzirom na to da se primjena načela „bezuvjetne“ svrhovitosti temelji ne samo na zakonskim uvjetima, nego i na procjeni državnog odvjetništva, nužno je osigurati njegovu ujednačenu primjenu u radu svih državnih odvjetništava. U tome bi cilju trebalo uspostaviti zajedničke kriterije kako bi se spriječila mogućnost eventualne zlouporabe u praksi. Visoki postotak primjene načela svrhovitosti, i to u prvom redu „bezuvjetne“ svrhovitosti mijenja i položaj suda za mladež, koji tada u svojem radu dobiva manji broja maloljetnika, ali često se radi upravo o najkompliciranijim slučajevima, prema kojima se ili nije mogla primijeniti nikakav alternativna mjera ili koji su i unatoč njoj recidivirali. Stoga je potrebno da sudovi za mladež tijekom kaznenog postupka prema maloljetniku vrednuju prethodno donesenu odluku državnog odvjetnika o primjeni svrhovitosti zbog nekog prethodno počinjenog kaznenog djela, posebno kada se radi o uvjetovanoj svrhovitosti, kada je maloljetniku već bila izrečena posebna obveza kao neformalna sankcija. Uspješna realizacija načela „bezuvjetne“ svrhovitosti zahtijeva da se ostvari još ažurnija i efikasna suradnja između svih tijela koja sudjeluju u postupanju prema maloljetnicima, dakle ne samo između državnog odvjetništva i sudova za mladež, nego i policije, centra za socijalnu skrb, kao i raznih udruga civilnog društva, koje također daju veliki doprinos.