Sažetak | Ugovor o građenju možemo definirati kao složen obveznopravni ugovor normiran odredbama Zakona o obveznim odnosima. Po svojoj naravi, radi se o nominatnom, konsenzualnom, naplatnom i dvostrano obveznom ugovoru u kojemu sudjeluju izvođač i naručitelj. S obzirom na to da se uslijed gospodarskih promjena javljaju učestale promjene koje mogu nastupit tijekom vremenskog razdoblja koje započinje trenutkom sklapanja ugovora, a završava realizacijom samog ugovora o građenju, javlja se i potreba za unošenjem dodatnih klauzula u inicijalni ugovor. Kako bi se osigurala stvarna vrijednost činidbe iz nekog ugovornog odnosa stranke imaju mogućnost ugovaranju zaštitnih klauzula; indeksne klauzule i klizne skale. Kod primjene zaštitnih klauzula valjalo bi pripaziti da ne dođe do nejednakog položaja ugovornih strana, odnosno zlouporabom tih klauzula moglo bi se jednu stranu dovesti u nepovoljniji položaj u odnosu prema drugoj. Neke od mogućih promjena okolnosti su potreba za dodatnim radovima pri izvođenju predmeta ugovora o građenju, porast cijene materijala, kao i naknadna izmjena projekta. ZOO u čl. 620. definira ugovor o građenju kao obveznopravni ugovor u kojem sudjeluju najmanje dvije strane: izvođač i naručitelj. Izvođač na sebe preuzima obvezu izgradnje građevine na ugovorom određenom zemljištu, odnosno, na zemljištu na kojem već postoji građevina, preuzima obvezu izvođenja kakvih drugih građevinskih radova, a naručitelj na sebe preuzima obvezu isplate cijene koja je određena ugovorom. Ugovor se izvodi sukladno određenom projektu i u ugovorom određenom roku. Kao temeljni propis kojim su ugovor o građenju i njegovi bitni sastojci regulirani navodi se ZOO, a u vezi s primjenom kodificiranih trgovačkih običaja (uzance), ističu se Posebne uzance o građenju. Kao sudionici ugovora o građenju navode se: naručitelj i izvođač, projektant, nadzorni inženjer i revident. Ugovor o građenju posebna je vrsta ugovora o djelu, iako u ZOO-u nema izričite odredbe kojom je to propisano. U stvarnosti često dolazi do dopune inicijalnog ugovora unošenjem dopunskih klauzula. Također, u sam ugovor moguće je unijeti odredbu „ključ u ruke“. Kako bi došlo do realizacije samog ugovora potrebno je da stranke već samim sklapanjem ugovora utvrde prava i obveze i prilagode ih konkretnom slučaju. |
Sažetak (engleski) | A construction contract can be defined as a complex legal obligation regulated by the provisions od the Law of Obligations. By its nature, it is a nominative, consensual, renumerative, and mutually obliging contract involving a contractor and a client. Given that frequent changes can occur due to economic developments during the period from contract conclusion to the completion of the construction contract, there is a need to introduce additional clauses into the initial contract. In order to ensure the actual value of performance in a contractual relationship, parties have the option to negotiate protective clauses, such as index clauses and sliding scales. When applying protective clauses, caution should be taken to avoid placing one party in an uneaqual position or abusing these clauses to disadvantage one party in relation to the other. Some possible changes in circumstances include the need for additional work during the execution of the construction contract, an increase in material prices, as well as subsequent changes to the project. The law of Obligations, in Article 620, defines a construction contract as a legal obligation in which at least two parties are involved: the contractor and the client. The contractor undertakes the obligation to construct a building on a contractually determined land or assumes the obligation to perform other construction works on already existing building, while the client undertakes the obligation to pay the price specified in the contract. The contract is executed according to a specified project and within a contractually determined period. As a fundimental regulation governing the construction contract and its essential components, the Law of Obligations is mentioned, and in relation to the application of codified trade customs, Special Customs for Construction are emphasized. Participants in the construction contract include: the client and the contractor, the designer, the supervising engineer, and the auditor. The construction contract is a special type of service contract, although the Law of Obligations does not explicitly prescribe this. In practice, the initial contract is often supplemented by additional clauses. Additionally, a „turnkey“ provision can be included in the contract itself. To execute the contract, it is necessary for the parties to establish rights and obligations at the time of contract conclusion and adapt them to the specific case. |