Razrada teme dijelom je usmjerena na pravni okvir razvoda braka u Hrvatskoj u slučajevima kada roditelji imaju maloljetnu djecu. Polazište zakonodavnog okvira su razmišljanja da upravo roditelji najbolje znaju potrebe vlastitog djeteta te su isti sposobni i odgovorni zajednički odlučivati o sadržajima roditeljske skrbi. U tom smislu zakonodavac je omogućio roditeljima da u postupku razvoda braka sklope plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a koji sadrži osnovne aspekte života djeteta nakon razvoda braka. Prilikom sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditeljima je potrebno ukazati da njihov dogovor mora prvenstveno biti usmjeren na dobrobit djeteta. Sklapanje plana povećava vjerojatnost da će roditelji surađivati u pogledu djece i u budućnosti. Upravo iz navedenog razloga, rad je prvenstveno usmjeren na analizu sadržaja sklopljenih planova u jednom područnom uredu tijekom postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka i obiteljske medijacije. Kvaliteta i sadržaj plana utječu na njegovu provedbu u budućnosti te je upravo analiza navedenog ukazala u koliko slučajeva je bila potrebna intervencija sustava socijalne skrbi radi plana koji je sklopljen, a ne udovoljava potrebama roditelja, a naročito djeteta. Plan sklopljen u obveznom savjetovanju može biti preuranjen budući da je razvod braka vrlo stresan te odluke i sporazumi doneseni u kratkom vremenskom periodu mogu biti nepromišljeni te u konačnici loši za roditelje kao i dijete. Istraženo je da li su za roditelje čiji su se planovi pokazali neprikladnima, postojale pretpostavke za obiteljsku medijaciju budući da ista može pomoći roditeljima da se prilagode stresnoj situaciji, razmisle o svojim kao i djetetovima interesima i potrebama, da prorade prethodne događaje te se pripreme za dogovaranje i reorganizaciju obiteljskog života koji ih očekuje nakon razvoda braka.