Rješavanje sporova između država i državljana drugih država međunarodni je mehanizam zaštite ulaganja kojim se stranim ulagačima pruža mogućnost da izravno tuže državu pred arbitražnim tijelom zbog povrede obaveza iz međunarodnih sporazuma o zaštiti stranih ulaganja. Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska je postala dijelom Zajedničke trgovinske politike Europske unije, koja uključuje i nadležnost za izravna strana ulaganja. Rad analizira posljedice stjecanja te nadležnosti za sadašnje i buduće sporazume o zaštiti ulaganja, kao i pravne akte koji reguliraju status Europske unije u ulagačkim sporovima, uključujući i njenu financijsku odgovornost. Temeljem nadležnosti u području trgovinske politike, Europska unija je ušla u pregovore s više država kako bi sklopila slobodnotrgovinske sporazume s odredbama o zaštiti ulaganja. Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum između Europske unije i Kanade (CETA) sklopljen je 30. listopada 2016., a donosi značajne reforme mehanizma rješavanja ulagačkih sporova. Osim što preciznije definira standarde zaštite ulagača, CETA intervenira i u sam postupak rješavanja ulagačkih sporova, osnivajući stalni sud za rješavanje sporova između ulagača i država. CETA detaljno uređuje postupak rješavanja sporova, uključujući i žalbeni postupak.