Nekretnine imaju veliku važnost u gospodarskom razvoju svake zemlje te je stjecanje prava vlasništva na nekretninama važno pravno pitanje. Definicija nekretnine je propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a predstavlja česticu zemljine površine zajedno sa svime što je trajno s njom povezano. U hrvatskom pravnom sustavu je pravo vlasništva svrstano među najviše vrednote ustavnog poretka, a zakonodavac je propisao četiri načina stjecanja prava vlasništva na nekretninama: temeljem pravnog posla, nasljeđivanjem, temeljem odluke suda ili druge javne vlasti i temeljem samog zakona. Za svako stjecanje prava vlasništva na nekretninama se trebaju ispuniti opće i posebne pretpostavke. Opće pretpostavke svakog načina stjecanja su: sposobnost stjecatelja da bude vlasnik nekretnine, sposobnost predmeta da se upravo na njemu stekne pravo vlasništva i pravni temelj stjecanja. Posebne pretpostavke su posebno propisane za svaki način stjecanja vlasništva. Bez ispunjenja općih i posebnih pretpostavki nema niti stjecanja prava vlasništva na nekretninama. U pravilu je potreban publicitet činjenici da je određena osoba stekla pravo vlasništva na određenoj nekretnini, a to se čini vidljivim upisom u zemljišnu knjigu na čijem području leži nekretnina koja je objekt tog stjecanja. S obzirom na važnost koju pravo vlasništva ima, potpuno je opravdana uloga njegova središnja uloga koju zauzima u hrvatskom sustavu stvarnih prava.