Obitelj je osnova društvene zajednice koja je važna za djetetovu dobrobit i kvalitetan razvoj. Kada je u pitanju djetetova dobrobit koja ne može biti osigurana u biološkoj obitelji, predviđeno je izdvajanje te smještaj u neki oblik skrbi koji može biti institucionalni ili izvaninstitucionalni. U trenutku kada dijete koje odrasta u skrbi postane punoljetno pred njim se nalaze mnogobrojni izazovi i odluke koji se tiču npr. stanovanja, obrazovanja, povratka u svoju biološku obitelj, pronalaska zaposlenja te mnogobrojni drugi izazovi koji se nalaze na njegovu putu u samostalan život. Na pripremi u samostalan život ključno je identificirati pozitivne i negativne individualne te okolinske čimbenike koji su djelovali na pojedinca i oblikovali ga. Priprema na samostalan život trebala bi se odvijati pravovremeno tijekom bivanja djeteta u sustavu alternativne skrbi. Ona se najčešće i u najvećem dijelu odvija unutar sustava socijalne skrbi, uz važnu ulogu udruga civilnog društva koje su se pokazale i koje se pokazuju inovativnije i kvalitetnije po pitanju pružanju usluga za mlade koje izlaze iz sustava alternativne skrbi u odnosu na usluge i kapacitete koje pruža država. Ishod prilagodbe može biti uspješan i pozitivan, no svakako može završiti i negativno kao na primjer život u beskućništvu ili zatvoru. Nužno je raditi na preveniranju negativnih ishoda osamostaljivanja mladih iz skrbi, poboljšanju i proširenju usluga unutar zakonodavnog okvira, jačati pojedinca i njegovu socijalnu mrežu te raditi na osvještavanju zajednice vezano za potrebe mladih iz sustava socijalne skrbi na putu njihova osamostaljivanja.