Prvi oblici razvoja pučke kuhinje bilježe se krajem 19. stoljeća, a važnu ulogu u razvijanju te socijalne usluge imala su različita humanitarna društva, Caritas, Katolička crkva, a u novijem razdoblju i lokalna zajednica. Na području grada Zagreba usluga pučke kuhinje organizirana je putem Ustanove »Dobri dom« Grada Zagreba u okviru koje je provedeno istraživanje među 320 korisnika pučke kuhinje. Cilj je istraživanja utvrditi socio-demografske karakteristike korisnika pučke kuhinje na području grada Zagreba, njihov odnos prema korištenju usluge pučke kuhinje te moguće promjene u oblicima pružanja usluga prehrane radi poticanja radne aktivacije i socijalnog uključivanja. Dobiveni rezultati istraživanja potvrdili su da korisnici pučke kuhinje imaju obilježja pojedinih rizičnih skupina među kojima nalazimo veći udio dugotrajno nezaposlenih te da su svi korisnici pučke kuhinje ujedno i korisnici sustava socijalne pomoći, bilo da ostvaruju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ili na neko drugo materijalno pravo. Korisnici pučke kuhinje osobe su nižeg obrazovanja, višečlane obitelji, (posebno one koje broje više djece) što je pokazatelj i prisutnosti dječjeg siromaštva među korisnicima, samci, žene, starije osobe i osobe lošijeg zdravstvenog statusa koje imaju kroničnu bolest i invaliditet. Korisnici pučke kuhinje dugotrajni su korisnici usluge koji su iznimno zadovoljni s uslugom u dijelu koji se odnosi na prostorne i ljudske uvjete, no istovremeno ukazuju na potrebu poboljšanja usluge u dijelu uvođenja prilagođenih menija kako bi se zadovoljile potrebe korisnika, s obzirom na njihovo zdravstveno stanje i dobnu strukturu. Potrebno je raditi na unapređenju razvijanja usluge pučke kuhinje s ciljem postizanja aktivne politike borbe protiv siromaštva, razvijanju novih oblika usluge u zajednici čime bi se doprinijelo smanjenju osjećaja stigmatizacije, poticanju osobe na osobni angažman te smanjenju pojave pasivizacije pojedinih korisnika.