Zagovaranje je temeljni aspekt socijalnog rada kojemu je ključan cilj postizanje socijalnih i drugih pozitivnih promjena u društvu. Promjene mogu biti usmjerene prema državnim politikama, zakonima, procedurama, ali i pojedincima, grupama i zajednicama. Zagovaranjem se osnažuje korisnike na način da postanu neovisni, daje glas onima koji nisu u mogućnosti zastupati se, promiče jednakost, inkluzija i socijalna pravda te informira korisnike o njihovim pravima i načinu na koji ih mogu ostvariti za svoju dobrobit. Zagovaranje politika ima važnu ulogu u socijalnom radu omogućujući stručnjacima da se bave sustavnim problemima i pokrenu značajne promjene, uključujući promicanje jednakog pristupa prilikama, uslugama i resursima. Zagovaranje je ključno u socijalnom radu jer omogućuje socijalnim radnicima da osnaže svoje korisnike, promoviraju socijalnu pravdu i borbu protiv diskriminacije, te osiguraju pristup potrebnim resursima i pravima za najranjivije skupine u društvu. Kroz analizu povijesnog razvoja, teorijskih osnova, definicija i kompetencija, u ovom završnom specijalističkom preglednom radu su istaknuti ključni aspekti zagovaranja i prikazane smjernice za njegovu primjenu u svakodnevnom radu socijalnih radnika. Ujedno, prikazani su primjeri nekih svjetskih i hrvatskih zagovaračkih inicijativa te je detaljno analizirana inicijativa “Pravo svakog djeteta na školski obrok” koja je iznikla iz profesije socijalnog rada gdje su prikazani svi ključni elementi potrebni za uspješno javno zagovaranje. Cilj ovog preglednog završnog rada je pružiti sveobuhvatan pregled zagovaranja u socijalnom radu, naglašavajući njegovu važnost i doprinos unaprijeđenju prakse. Na taj način ovaj rad može doprijnijeti boljem razumijevanju i primjeni zagovaranja u socijalnom radu kako bi se unaprijedila praksa i pružila podrška socijalnim radnicima da učinkovitije odgovore na potrebe svojih korisnika.