Godina je 2016. i često se kaže da se nalazimo u tzv. digitalnom dobu. Kaže se da smo „na internetu“ gdje postoji ekstenzija nas samih: radi se o našim osobnim podacima. Stoga je hvalevrijedna svaka intencija zakonodavca da zaštitu tih podataka učini što učinkovitijom, osobito ako je riječ o potrebnoj prilagodbi te zaštite brojnim izazovima i rizicima modernog digitalnog doba. Ključnu ulogu pritom ima nova europska pravna regulativa u području zaštite osobnih podataka: Uredba o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (dalje: Uredba ZOP) koja je stupila na snagu 25. svibnja 2016. a trebala bi se početi primjenjivati od 25. svibnja 2018. godine. Za potrebe ovog rada odabrani su segmenti Uredbe ZOP koje smatram ključnima u smislu promjena koje bi oni trebali donijeti. Smatram da je najuspjeliji dio Uredbe ZOP propisivanje visokih novčanih sankcija pa se tako već sada može primijetiti da su mnogi poslovni subjekti vrlo ozbiljno započeli s promjenama u načinu poslovanja kako bi udovoljavali odredbama Uredbe ZOP. S gledišta onih koji su podvrgnuti novim pravilima Uredbe ZOP vrlo je bitno da prvenstveno osvijeste na koji način funkcionira njihovo poslovanje. Prema tome, oni moraju moći utvrditi jesu li u dosegu primjene Uredbe ZOP i ako jesu, spadaju li u kategoriju voditelja ili izvršitelja obrade, koje podatke obrađuju, koji je pravni temelj za obradu podataka, prenose li osobne podatke u druge države, moraju li imenovati službenika za zaštitu osobnih podataka, itd. Potom je ključna njihova volja da se podvrgnu pravnom režimu Uredbe ZOP što će po mojem mišljenju biti odlučno za uspjeh ili neuspjeh reforme zaštite osobnih podataka u EU.