Sport je vrlo raširena i uznapredovala djelatnost koja zahvaća velik broj ljudi. Sportska natjecanja su sve posjećenija i popularnija. Rizik za nastankom štete, sukladno tome, sve je veći. Na organizatorima sportskih natjecanja velika je odgovornost i oni su dužni obavljati svoje obaveze savjesno kako bi spriječili nastanak mogućih šteta. Zakon o sportu, iako opsežan, ne uređuje odgovornost za štetu organizatora sportskih natjecanja pa se, stoga, primjenjuje Zakon o obveznim odnosima. Radom se navode situacije u kojima može doći do štete koju uzrokuje organizator natjecanja, protupravnost štetne radnje te kad se protupravnost isključuje, a napose se obrađuje odgovornost organizatora sportskog natjecanja za nastale štete, prema gledateljima i sportskim natjecateljima. Vezano za nastanak štete, pa tako i eventualne zahtjeva za popravljanje istih, preporuča se sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti organizatora sportskog natjecanja. Radom se navode sportska pravila kao vrlo važan izvor sportskog prava. Sportskim pravilima, koja ne donosi zakonodavna vlast, već klubovi, savezi i drugi u samostalno uređenom postupku, uređuje se suština svake sportske discipline. Sportska pravila čak mogu derogirati zakonske propise što ih čini specifičnim autonomnim pravom. Ovim radom pomalo se kritizira takva važnost tih pravila, ne zbog njih samih, već zbog nedostatne zakonske regulacije kojom se mora dati kvalitetan okvir njihovom donošenju i reguliranju vrlo bitnih i često rizičnih situacija.