Načelo zaštite stečenih prava stranaka jedno je od osnovnih načela upravnog postupka. Uređeno je Zakonom o općem upravnom postupku iz 2009. godine. Možemo ga smatrati novinom u upravnom postupku jer u prijašnjim zakonima nije imalo značaj načela već je bilo sadržano u članku pod nazivom Pravomoćnost rješenja.Ovim načelom pruža se garancija građanima da se mogu pouzdati u pravomoćne odluke javnopravnih tijela. Propisano je da se odluke javnopravnih tijela protiv kojih se ne može izjaviti žalba ili pokrenuti upravni postupak, odnosno koje su postale pravomoćne, mogu poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su određeni zakonom. Ovim dijelom članka zakonodavac štiti javne interese. U svim ostalim slučajevima moraju se štititi stečena prava i obveze stranaka i ne smije se dirati u odluke u kojima je o njima odlučeno.Načelo zaštite stečenih prava stranaka je širi pojam unutar kojeg je sadržan institut pravomoćnosti iz kojeg proizlaze važna načela ne bis in idem i res iudicata.Ovo načelo, uz njemu srodno načelo zaštite legitimnih očekivanja (nije navedeno u ZUP-u kao načelo), priznato je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i od Europskog suda pravde. Iz tog razloga smatra se načelom europskog upravnog prava.