Međunarodni karakter plovidbe i brzorastući proces globalizacije, zajednički problemi jedne profesije, životni i socijalni položaj pomoraca i njihovi uvjeti rada zahtijevaju ujednačene i visoke međunarodne standarde u oblasti rada. Međunarodna zajednica je na problematiku radnih, životnih i socijalnih odnosa pomoraca odgovorila prvenstveno preko Međunarodne organizacije rada (International Labour Organisation, ILO) , donoseći novu Konvenciju o radu pomoraca iz 2006. godine (Maritime Labour Convention, No. 186, MLC konvencija), koja predstavlja sveobuhvatni odgovor na potrebe današnjice i trendove u pomorskoj djelatnosti. Ona bi kao normativni okvir trebala jamčiti pomorcima određeni korpus prava kako na međunarodnoj razini, tako i na nacionalnoj. Republika Hrvatska je ratificiranjem te konvencije pristala i obvezala se uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo s pravnim stečevinama koja ona donosi. Iako pravna legislativa u hrvatskom zakonodavstvu kojom se reguliraju radni, životni i socijalni uvjeti pomoraca nije uređena jednim cjelovitim pravnim aktom, ističe se, kao lex specialis Pomorski zakonik, u kojem se nalazi nekolicina najvažnijih odredbi kojim se regulira status pomoraca. U radu se fokusira na odredbe o pravima pomoraca koje su novelama Pomorskog zakonika usklađivane s MLC konvencijom kao i na one situacije i probleme s kojima se u praksi pomorci najčešće susreću.