Gospodarenje otpadom podrazumijeva sve djelatnosti sakupljanja, prijevoza, oporabe i zbrinjavanja i druge obrade otpada, ukljuĉujući nadzor nad tim postupcima te nadzor i mjere koje se provode na lokacijama nakon zbrinjavanja otpada, te radnje koje poduzimaju trgovac otpadom ili posrednik. Mjere gospodarenja otpadom koje se poduzimaju ne smiju dovoditi u pitanje kvalitetu vode, zraka ili tla, ne smiju ugrožavati bilje ili životinje niti stvarati neugodnosti u pogledu buke ili mirisa i moraju biti bez štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa.Komunalni otpad je otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede i šumarstva. Sastav komunalnog otpada, pa tako i djelatnosti gospodarenja njime mijenja se ovisno o sredini u kojoj nastaje i ovisi o mnoštvu čimbenika kao što su: standard stanovništva, tip naselja, dostignuta razina komunalne infrastrukture i slično. Europska unija je još u pristupnim pregovorima pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji navodila kako je gospodarenje otpadom najveći pojedinačni problem zaštite okoliša u Hrvatskoj. Europska komisija kroz svoja godišnja izvješća ukazivala je kako zakonodavni okvir tek treba uskladiti sa zahtjevima i standardima Europske unije, ali i da se ne provode ni važeći propisi. Smatralo se kako će upravo ovaj sektor predstavljati najveći problem usklađivanja s acquis communataireom (pravna stečevina) Europske unije.3 Stoga je bilo jasno kako je potrebno nastaviti rad na preuzimanju acquisa, s posebnim naglaskom na upravljanju otpadom i pojačati ulaganja u infrastrukturu za upravljanje otpadom.