„ Bit oporučnog nasljeđivanja je da se omogući ostavitelju da izmjeni zakonski red, na način da kada postoji oporuka, zakonsko nasljeđivanje se isključuje. Također, oporučnim nasljeđivanjem dolazi do izražaja mogućnost ostaviteljeva raspolaganja svojom imovinom u slučaju svoje smrti. Imamo više oblika oporuka, redovne u koje ulaze javna i međunarodna koje su ujedno i javne oporuke, a dok redovne i privatne se smatraju vlastoručna i pisana oporuka pred svjedocima, dok se izvanrednom oporukom smatra usmena oporuka. Za valjanost bilo kojeg navedenog oblika oporuke potrebno je da su ispunjeni određeni uvjeti. Oporuka se može opozvati kako oporučitelj ne bi bio pravno vezan sastavljanjem iste, a može se opozvati u cjelini ili djelomično. Oporuka se može proglasiti i ništavnom. Postoji i mogućnost da oporučitelj oporuku evidentira u Hrvatskom upisniku oporuka, što ovisi o isključivo o njegovoj volji, a kako bi se smanjio problem da li je ostavitelj napravio oporuku te gdje se ona nalazi. „