Pravo na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj počelo se razvijati nakon stjecanja samostalnosti, a veliki utjecaj na to imale su međunarodne organizacije kojima je Republika Hrvatska članica. Pravo na pristup informacijama nužno je u suvremenim demokratskim društvima zato što pospješuje procese kontrole javne vlasti, povećava transparentnost u postupanju javnopravnih tijela i potiče građane na sudjelovanje u procesima donošenja odluka. Transparentnost rada javne vlasti pretpostavka je za suzbijanje korupcije i zloupotreba u javnom sektoru. Ostvarenje prava na pristup informacijama moguće je na dva načina, samoinicijativnom objavom informacija važnih za rad tijela javne vlasti i na zahtjev korisnika. Postupak po zahtjevu korisnika prava na pristup informacijama u osnovi je posebni upravni postupak zbog potrebe za brzim, efikasnim i djelotvornim pristupom informaciji. Uz jamstva dostupnosti informacija javnog sektora u demokratskim društvima postoji potreba ograničenja pristupa informacijama zbog zaštite pojedinih važnijih interesa. Ograničenja mogu biti apsolutna ili relativna, ovisno o tome jesu li konačna ili pristup informacijama ovisi o rezultatu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa. Nadzor nad ostvarenjem prava na pristup informacijama osiguran je na dvije razine. Povjerenik za informiranje je neovisno i samostalno državno tijelo koje prati, štiti i promiče pravo na pristup informacijama. Povjerenik za informiranje je i drugostupanjsko tijelo koje provodi nadzor nad ostvarenjem prava na pristup informacijama i nadležan je za sva tijela javne vlasti. Žalba na odluke Povjerenika za informiranje nije dopuštena, ali sudska zaštita prava na pristup informacijama osigurana je mogućnošću podnošenja tužbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.