Znanstveno područje tranzicijske pravednosti je još uvijek vrlo mlado. Zlodjela prošlih režima dovode do potrebe za suočavanjem s njima i njihovog ispravljanja. Uspostava novog demokratskog režima je mukotrpan proces i u slučajevima kada nije bilo teških povreda ljudskih prava u prošlom režimu. Političke promjene uvijek rezultiraju određenim nestabilnostima, a promjena cjelokupnog političkog ili gospodarsko-pravnog okvira pogotovo je podložna raznim zloupotrebama. Međunarodno humanitarno pravo kao normativna osnova za sankcioniranje najtežih povreda ljudskih prava potvrđuje nužnost svoga postojanja sa svakom novom presudom. Područje tranzicijske pravednosti je u konstantnom razvoju pod utjecajem posebnosti svakog pojedinog slučaja. Komisije za istinu i pomirenje pokušavaju svojim radom utvrditi istinu i posredno putem istine uspostaviti pomirenje u duboko podijeljenim društvima. Mjere tranzicijske pravednosti se konstantno preispituju i usavršavaju ne bi li mogle polučiti bolje rezultate te ostvariti brže i efikasnije naknade. Tranzicijska pravednost opravdava svoj naziv pravednosti budući da ona pokušava uspostaviti i očuvati stanje koje će uistinu biti u skladu s klasičnim shvaćanjem pravednosti. Tranzicijska pravednost kao znanstveno područje koje obuhvaća ljudska prava, pravo država i komparativne politike pokušava ostvariti održive društvene poretke koji će živjeti u miru, demokraciji i pravdi. Sve navedeno stvara nužnost za daljnjim praćenjem i proučavanjem tranzicijske pravednosti kako bi se mogle spriječiti i ispraviti počinjene nepravde te uspostaviti stanje mira i pravednosti za što veći dio svjetskog stanovništva.