Upravno sudovanje u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, a najveći napredak postignut je u periodu od početka pregovora za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji. Opsežni proces reformi cjelokupnog sustava završen je donošenjem novoga Zakona o upravnim sporovima. O veličini promjena koje je doživio Zakon o upravnim sporovima govori podataka da je novi ZUS usvojen 29.01.2010. godine, a na snagu je stupio dvije godine nakon njegovog donošenja 01.01.2012. godine. No, i nakon njegovog donošenja neke odredbe novoga ZUS-a trebalo je dodatno normirati s ciljem dodatnih poboljšanja. Novim ZUS-om prošireno je područje upravnosudskog nadzora i sudske zaštite. U zakon su uvedeni novi istituti, a uređeno je i pravo žalbe protiv prvostupanjskih odluka. Novi ZUS doveo je do unapređenja kvalitete upravnog sudovanja u cjelosti, a i do veće pravne sigurnosti građana, pravnih osoba i sigurnijeg pravnog okruženja. Žalbom se može pobijati presuda prvostupanjskog upravnog suda zbog bitne povrede postupka, nepotpunog ili pogrešnog utvrđivanja činjeničnog stanja u provedenom sudskom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom stranka može napadati sve aktivnosti koje je poduzimao prvostupanjski upravni sud, no bitno je da stranka razumije da razlog njezine žalbe na presudu prvostupanjskog suda ne mogu biti povrede koje su počinjenje tijekom upravnog postupka. Povrede koje je počinilo javnopravno tijelo tijekom upravnog postupka svojom presudom treba sanirati prvostupanjski upravni sud. Kada stranka podnese tužbu pokreće se postupak kontrole nad radom i postupanjem javnopravnog tijela pred prvostupanjskim upravnim sudom, a izjavom žalbe provjerava se zakonitost presuda i rješenja, te zakonitost postupanja prvostupanjskih upravnih sudova. Sud nadležan za odlučivanje o žalbi treba je ispitati u formalnom i materijalnom smislu. Žalba u upravno sporu nema suspenzivni učinak, ali Visoki upravni sud na zahtjev žalitelja može odgoditi izvršenje pobijane presude. Suspenzivni učinak žalbe prije svega ovisi o dispoziciji žalitelja, jer ako žalitelj neće od Visokog upravnog suda to zahtjevati sud nije ovlašten odgoditi izvršenje presude. Upravni spor ne pokreće se po službenoj dužnosti već isključivo aktivnošću stranke koja smatra da su njezina prava i pravni interesi postupanjem javnopravnog tijela i pravostupanjskog upravnog suda ugroženi i koristi zakonom datu mogućnost da svoja prava i pravne interese izjavljivanjem žalbe zaštiti. Iz prikazanih primjera sudske prakse vidljivo je da interesi stranke mogu biti na različite načine ugroženi, ali isto tako stranke mogu napadati i zakonito donešene odluke javnopravnih tijela i odluke prvostupanjskog upravnog suda i zato je važno da država ima ustrojenu učinkovitu kontrolu rada uprave.