U ovom radu prikazani su rezultati kvalitativnog istraživanja s ciljem dobivanja uvida u doživljaj obiteljskih medijatora o potrebnim i vlastitim kompetencijama za direktno uključivanje djece u obiteljsku medijaciju prilikom dogovora o pitanjima roditeljske skrbi. Također, želio se dobiti uvid što obiteljski medijatori doživljavaju prednostima direktnog uključivanja djece u postupak obiteljske medijacije, a što nedostacima. U istraživanju je sudjelovalo jedanaest sudionika iz Krapinsko – zagorske županije i Zagreba. Devet sudionika polaznici su završne godine Poslijediplomskog specijalističkog studija iz obiteljske medijacije, a dvoje je završilo neku od edukacija iz obiteljske medijacije. Obzirom na cilj istraživanja korišten je kvalitativni pristup prikupljanja i analize podataka. Podaci su prikupljeni pomoću polustrukturiranog intervuja. Rezultati pokazuju kako je za uključivanje djece u medijaciju potrebna širok spektar kompetencija. Kao važno ističe se obrazovanje, određene vještine, osobine i iskustvo. Analize pokazuju da sudionicima prvenstveno nedostaje iskustva uopće u provođenju obiteljske medijacije, određenih znanja vezanih za djecu i da se uglavnom smatraju kompetentnima uključivati u postupak djecu starijeg uzrasta. Glavnim prednostima uključivanja djece vide u njihovom aktivnom sudjelovanju kada se donose odluke koje bitno utječu na organizaciju njihova života i olakšanju samog postupka. Nedostaci njihova uključivanja su opterećenje za dijete, nedovoljna zrelost djece i mogućnost neadekvatnog odnosa roditelja i djece.