Medijacija je atraktivan način rješavanja spora jer omogućuje uključenim stranama da postignu obostrano zadovoljavajući sporazum, dopuštajući im da pritom zadovolje svoje individualne potrebe. Međutim, u slučajevima gdje je prisutno nasilje u obitelji osnovne pretpostavke nužne za provedbu medijacijskog procesa dolaze u pitanje jer nasilje mijenja dinamiku odnosa. Prisutni su rizici vezani uz provedbu medijacijskog procesa jer uključene strane nemaju jednaku moć, u pitanje dolazi neutralnost medijatora, upitna je dobrovoljnost sudjelovanja, kao i sigurnost žrtve. Postoji zabrinutost vezana uz ishod medijacijskog procesa koja se odnosi na pravednost postignutog sporazuma i mogućnost budućeg nasilja, kao i zabrinutost vezana uz rizike koje provedba medijacije u situacijama obiteljskog nasilja ima po javnu politiku. Stavovi stručnjaka o provedbi medijacije kada je prisutno obiteljsko nasilje nisu ujednačeni. Jedan dio stručnjaka provedbu medijacije u takvim situacijama smatra potpuno neprihvatljivom. Smatraju da žrtva nema dovoljno snage za ravnopravno pregovaranje, da nema educiranih i kompetetnih medijatora koji bi mogli provoditi medijaciju u okolnostima nasilja, kao i da ne postoji dostatana zaštita za žrtvu nasilja. Na drugom kraju su oni koji nasilje u obitelji ne vide kao prepreku za provedbu medijacijskog procesa te smatraju da i sudski postupak kao druga opcija također može viktimizirati žrtvu. Većina je ipak negdje na sredini ovog kontinuuma. Razmatranje različitih teorija o tipovima nasilja nudi mogućnost sofisticiranijeg razumijevanja obiteljskog nasilja i pomaže u donošenju odluke o primjerenosti provedbe medijacijskog procesa. Nasilje se razlikuje po tipu, intenzitetu i učestalosti, a ovisno o tome donosi se i procjena o prikladnosti uključivanja svakog pojedinog slučaja u medijacijski proces. Procjenjivanje može uključivati primjenu pisanog upitnika i/ili intervjuiranje, a njegova je svrha utvrditi je li u obitelji došlo do nasilja koji bi moglo ugroziti djelotvornost, pravednost, odnosno sigurnost žrtve u medijacijskom procesu. Kada je žrtva spremna biti uključena u proces medijacije i traži mogućnost uključivanja, medijaciju ne treba eliminirati kao neprihvatljivu opciju. Medijacija može biti uspješna kada je provodi educirani medijator iz područja nasilja u obitelji koji je prethodno poduzeo odgovarajuće sigurnosne mjere. Nameće se i potreba donošenja protokola koji propisuje način odlučivanja o izuzeću slučajeva iz obiteljske medijacije. Razvijanje protokola za utvrđivanje prisutnosti obiteljskog nasilja prije uključivanja parova u medijacijski proces osigurava da su na strani sudionika ispunjene pretpostavke za sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji. Istovremeno treba jasno voditi prema utvrđivanju slučajeva gdje obiteljska medijacija nije prikladan način rješavanja spora.