Kako bi pružile podršku državama u podizanju etičkih standarda javnih službenika, mnoge međunarodne organizacije donijele su različite preporuke i model-kodekse (Marčetić 2014: 218). Ujedinjeni narodi su 1996. donijeli Međunarodni kodeks ponašanja za javne službenike (International code of conduct for public officials) kao sastavni dio tadašnje Rezolucije protiv korupcije, a Vijeće Europe je 2000.godine donijelo Kodeks ponašanja javnih službenika. Za razliku od UN-a i Vijeća Europe, OECD je 1998. godine donio Preporuku o unapređenju etičkog postupanja u javnim službama i temeljnim etičkim načelima u javnim službama. U Preporuci nudi dvanaest načela za osiguranje etike u javnoj službi, ali ne i modele koje bi države mogle usvojiti Usklađenost profitabilnosti i etičnosti daje na neki način dugoročnu perspektivu rasta i razvoja, stoga se i privatni sektor sve više okreće implementaciji etičkih kodeksa u svoj djelokrug. Postojeći (međunarodni) model kodeksi mogu biti od velike pomoći organizacijama iz privatnog sektora kao polaznica i uzor za postavljanje etičkih odrednica, jer iz provedene analize može se zaključiti da su etička načela zastupljena u međunarodnim etičkim kodeksima i kodeksima ponašanja u privatnom i javnom sektoru poprilično slični. Cilj ovog rada je komparirati međunarodne model kodekse ponašanja u javnom i privatnom sektoru te izvesti zaključak koliko su zapravo javne i privatne organizacije u kontekstu regulacije etičnosti posvećene te po čemu se razlikuju. Istraživački dio rada sastoji se od dva dijela; strukturirano provedenog intervjua s menadžerima iz hrvatske podružnice jedne međunarodne korporacije na temu razvoja i održavanja etičnosti u zaposlenika te od anonimne ankete provedene kroz Google poslužitelj. Iz rezultata možemo zaključiti o velikoj sličnosti između ponuđenih model kodeksa ponašanja i primjera iz privatne prakse, uz napomenu o detaljnije razrađenim pojedinim čimbenicima u etičkom kodeksu iz privatnog sektora.