Ubojstvo kao individualni, društveni i masovni fenomen staro je koliko i čovječanstvo. Osuda ubojstva danas je univerzalna i u većini zemalja u svijetu određeno je kao jedno od najtežih kaznenih djela za koje su u kaznenim zakonodavstvima država propisane i jedne od najstrožih kazni. U ovom radu naglasak je stavljen na počinitelja kaznenog djela ubojstva. Cilj ovog rada je objasniti etiologiju ubojstva koncentrirajući se pritom na samog počinitelja, odrediti njegov profil i karakteristike te pokušati odgovoriti na pitanje zašto čovjek ubija drugog čovjeka, da li se ubojicom rađa ili se postaje, da li su u kriminogenezi ubojstva dominantniji egzogeni ili endogeni faktori, da li je za određene kategorije počinitelja vjerojatnije da će počiniti neki posebni pojavni oblik ubojstva te koji su najčešći motivi počinjenja ubojstva. Nakon početnih razmatranja o pojmu ubojstva i određenja njegove širine, razmatraju se pojedine kategorije počinitelja ovisno o spolu: muškarci i žene kao počinitelji ubojstva; ovisno o dobi: djeca, maloljetnici i mlađi punoljetnici, punoljetne osobe i starije osobe kao počinitelji ubojstva. Navedeni su i razni podaci prikupljeni u brojnim domaćim istraživanjima vezano uz obrazovanje i socijalni status počinitelja te njegovo bračno stanje. Razmotrena je i struktura ličnosti prosječnog počinitelja ubojstva s obzirom na njegovu inteligenciju, najčešće karakterne osobine, a navedeni su i neki od motiva za počinjenje ubojstva. U završnom poglavlju rada nastojalo se objasniti uzrok ove negativne društvene pojave u svrhu čega su predstavljene brojne teorije koje se ugrubo mogu podijeliti u dvije glavne skupine ovisno o tome koje čimbenike smatraju važnijim u kauzalitetu nasilnog ponašanja: one koje naglasak stavljaju na samog počinitelja kaznenog djela ubojstva i njegovu strukturu ličnosti i genetiku (biološko- psihološke teorije) i one koje naglasak stavljaju na utjecaj okoline i važnost društva (sociološke teorije). Zaključno, u svrhu razvoja kvalitetnih preventivnih programa za sprečavanje ubojstva iznijeto je i shvaćanje po kojem se napredak može učiniti posebice kod prevencije ubojstava u obitelji i kod ubojstava koje čine mlade osobe.