Iako je danas svjetsko stanovništvo obuhvaćeno gotovo u cijelosti granicama suvereno jednakih država, ni jedna država nije etnički homogena, a u najvećem broju njih radi se o prisutnosti etničkih manjina. One se među sobom razlikuju u veličini, raširenosti po području države u kojoj žive, vremenu dolaska na njeno područje, kao i po udaljenosti od svoje matične države i stupnju privrednog i kulturnog razvitka. Usporedno s pravnom regulacijom prava manjina se krše u mnogim državama, te se zato i nametnula potreba međunarodnih akcija za zaštitu prava manjina, kako unutar Ujedinjenih naroda, tako i u europskim regionalnim organizacijama. U ovom radu iznesen je pregled relevantnih međunarodnopravnih dokumenata i temeljnih normi kojima se ostvaruje međunarodnopravna zaštita manjinskih skupina. U prvom dijelu rada opisani su počeci međunarodnopravne zaštite manjina, prvenstveno u okviru Lige naroda. Nakon toga navedena je manjinska zaštita unutar Ujedinjenih naroda, referirajući se na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, i važnu Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama. Središnji dio rada baziran je na zaštitu manjina u Europi, u kojoj veliku ulogu imaju organizacije kao što su Vijeće Europe i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Opisana je i zaštita manjina u okviru Europske unije, i način na koji se ona reflektira na njene države članice. Naposljetku su navedeni i temeljni i najvažniji dokumenti o zaštiti prava manjina u Republici Hrvatskoj.