Vanjski dug dijeli se na bruto vanjski dug i neto vanjski vanjski dug. Vanjski dug u bruto iznosu prema MMF-u definira se kao stanje tekućih i bezuvjetnih obveza koje zahtjevaju plaćanje glavnice i/ili kamata koje dužnik rezident duguje nerezidentu u određenom trenutku. Neto vanjski dug predstavlja bruto vanjski dug koji je umanjen za vrijednost međunarodnih pričuva. Eksterna je zaduženost posljedica neravnoteže između agregatne potražnje i ponude u zemlji. Uzroci nastanka vanjskog duga su raznoliki i dijele se na endogene - za koje je zemlja sama odgovorna, i egzogene - na koje država nije mogla utjecati. Najčešći endogeni su prekomjerna potrošnja i višak investicija nad štednjom, a egzogeni kretanje kamatnih stopa na međunarodnom tržištu, ponuda kapitala i političke i ekonomske nestabilnosti. Uzroci vanjskog duga u Hrvatskoj nastali su već u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska je njezinim raspadom naslijedila dio njezinog vanjskog duga. Poslije potreba za zaduživanjem raste i zbog potrebe obnove ratom pogođene zemlje. Od 2000. godine vanjski dug ubrzano raste potaknut zaduživanjem države radi pokrivanja dvostrukih deficita, ali i zaduživanjem banaka i stanovništva. U sektorskoj podjeli vanjskog duga najveći udio imaju ostali sektori, opća država, a zatim slijede izravna ulaganja pa banke. Banke su do početka krize imale veliki udio u vanjskom dugu, ali nakon krize potaknuto razduživanjem stanovništva njihov udio opada. Najbitniji pokazatelji stanja i tijeka inozemne zaduženosti su odnos vanjskog duga prema BDP-u i izvozu roba i usluga kao i otplate vanjskog duga prema izvozu roba i usluga. Prema tim pokazateljima Hrvatska popravlja svoj položaj u posljednjih nekoliko godina, ali i dalje je visoko zadužena zemlja. Valutna struktura vanjskog duga vezana je uz euro i to 71,5%, američki dolar 21,3%, kuna na 5,5% dok je smanjen udio švicarskog franka na samo 0,6%. Rejting agencije Hrvatskoj su smanjile kreditni rejting tako da se sad nalazi u neinvesticijskom, spekulativnom razredu. O dodijeljenom kreditnom rejtingu ovise i uvjeti zaduživanja države i kamatne stope. Hrvatska će samo za kamate na vanjsko zaduživanje u idućih 5 godina isplatiti 4,3 milijarde eura. U ekonomskoj znanosti navodi se nekoliko rješenja za vanjski dug. To su privatizacija, moratorij na otplatu dugova, reprogramiranje dugova i monetizacija duga. Kao jedino suštinsko rješenje trebalo bi uzeti strukturne reforme i gospodarski rast. Nadalje Hrvatska treba osnovati agenciju za upravljanje vanjskim dugom koja je izdvojena iz ministarstva financija i smanjiti vanjsko zaduženje financiranjem investicija europskim fondovima.