Siromaštvo je trenutno goruće pitanje svih modernih gospodarstava svijeta, pitanje kojem se obraćaju jednako političari, znanstvenici, religijski i duhovni vođe. Rapidno bogaćenje pojedinih zemalja pratilo je pospješivanje siromaštva zemalja koje su izvukle kraći kraj u procesu globalizacije. Problem koji su mnoge zemlje rješavale na način povećanja socijalnih davanja bez adresiranja fundamentalnih problema koji leže u korjenu njihovih gospodarstava pogođenih nejednakim mogućnostima svjetskog tržišta. Siromaštvo je posljedica tržišnih nejednakosti i nedostatka sustavne i promišljene gospodarske politike. Uzrokuje prvenstveno slabi gospodarski razvoj i nejednakost u društvu i tek kada se siromaštvo adresira na razini gospodarstva tek tada se u cjelosti i adresira problem siromaštva. Socijalni transferi nisu ništa drugo nego vatrogasne mjere koje ne služe ničemu nego prikrivanju i slabašnom ublažavanju posljedica slabog ekonomskog razvoja. Tek kada dođe do povećanja stopa ekonomskog rasta i tek kada se ekonomski rast ostvaruje na zdravim temeljima možemo govoriti o smanjenju stopa siromaštva koje ima zdrave temelje. Ako gledamo na siromaštvo kao izdvojeni problem tada gledamo samo dio problema. Shvaćamo samo posljedicu a ne gledamo uzrok, što dovodi do nepravilnog obrađivanja problema i do mjera koje imaju samo kratkotrajan učinak koji može na dulje razdoblje proizvesti samo privremene povoljne rezultate. Hrvatska ni po čemu ne odskače od trendova koji vladaju diljem svijeta kada govorimo o siromaštvu. Siromaštvo je za nas problem koji se prečesto gleda izdvojeno a ne kao posljedica ekonomskog slabljenja i nedovoljno planiranog razvoja zemlje. Tek kada se Hrvatska usmjeri na rješavanje gorućih ekonomskih pitanja i tek kada se iskoriste do kraja komparativne prednosti, siromaštvo će biti zaustavljeno i stope siromaštva će pokazivati tendencije pada. Hrvatska socijalna politika se do sada pokazala gluhom prema sustavnom rješavanu problema siromaštva. Strategije borbe protiv siromaštva nisu donesene i nisu poduzeti značajniji koraci da se o tom problemu govori kako u stručnoj tako i u široj javnosti. Rješavanje siromaštva dugoročno će biti jako teško i tražiti će se opći konsenzus svih političkih opcija, kao i dugoročnu ekonomsko socijalnu politiku prema onima najugroženijima. Jedan od pristupa koji je popularan u znanstvenoj javnosti je ulaganje u znanosti i visoko školstvo. Iako do sada taj pristup nije nailazio na jače kritike statistički podaci pokazuju da čak i oni visoko obrazovani nisu više sigurni i da često i sami znaju pasti u siromaštvo.