Postojeći hrvatski izborni sustav sadrži određena dobra, ali i čitav niz neuspješnih rješenja. Ono što treba zadržati je svakako razmjerni izborni sustav s d'Hondtovom metodom raspodjele mandata. Kao što sam ranije u radu naveo, taj sustav najpoštenije pretvara glasove birača u mandate te se omogućuje zastupljenost manjih stranaka. Također kao dobro rješenje valja napomenuti i prohibitivnu klauzulu od 5% koja sprječava krize vlasti i ulaženje ekstremnih stranaka u parlament. Najnovije promjene uvele su mogućnost preferencijalnog glasanja što svakako treba pohvaliti, ali ne smije se zadovoljiti postojećim već uvijek treba tražiti moguća unaprijeđenja za postizanje optimalnog izbornog sustava. U poglavlju 4.2. naveo sam mogućnosti šire primjene preferencijalnog glasa, koji bi u svom radikalnom obliku podrazumijevalo preferencijalno glasanje za 140 kandidata s različitih lista, pod pretpostavkom da je cijela Republika Hrvatska jedna izborna jedinica. Malo manje radikalan prijedlog bi bio u vidu 14 preferencijalnih glasova u slučaju zadržavanja postojećeg sustava 10 izbornih jedinica. Promjene treba tražiti prije svega u načinu glasanja. Uvođenje elektroničkog glasanja, sveobuhvatna digitalizacija izbornog procesa i smanjenje nepotrebne birokratske procedre dovest će do uređenijeg, sigurnijeg, efikasnijeg i bržeg provođenja izbora, obrade izbornih rezultata i njihovog objavljivanja. Smatram da je to prva stepenica od koje treba krenuti u slučaju reforme izbornog sustava. Velik problem predstavlja postojeći sustav izbornih jedinica. U radu su predložene brojne mogućnosti, od stvaranja jedne izborne jedinice, do ponovnog krojenja izbornih jedinica čime bi se ostvarila njihova podjednaka uloga u izborima za Hrvatski sabor. Status nacionalnih manjina treba urediti na način kojim će se konkretno i djelotvorno omogućiti njihova zaštita i razvitak. Isto to se odnosi i na hrvatske državljane s prebivalištem u inozemstvu. Pravo na zastupljenost tih skupina u Hrvatskom saboru svakako im daje političku ulogu, ali samo pravo na zastupljenost im ne omogućava konkretnu sigurnost i zaštitu. Tendencija je da se broj zastupnika manjina i dijaspore smanjuje, ali njihova politička moć i dalje ostaje na velikom značaju. Poseban problem mlade hrvatske demokracije je u nepovoljnom omjeru zastupnika i zastupnika u izrazitu korist muških kolega. Da li je u tom pogledu previše tražiti da se slijede moderni trendovi zapadnoeuropskih i skandinavskih država od preko četrdesetpostotne zastupljenosti žena u parlamentu? Naravno da nije, ali teško je za vjerovati da će doći do drastične promjene stava oko ovog problema. Izborni sustav kao skup mehanizama omogućava ostvarenje svih demokratskih obilježja. Pravna pravila koja ga sačinjavaju moraju stremiti k tome da on bude efikasan i pošten. To je i put koji treba slijediti i naš izborni sustav.