Godišnji odmor bismo mogli definirati kao pravo radnika i obvezu poslodavca, čija je svrha pružanje mogućnosti radniku da se na trošak poslodavca fizički, ali i psihički odmori nakon neprekidnog rada u duljem trajanju s ciljem obnavljanja njegovih radnih sposobnosti. Budući da se radi o jednom od osnovnih prava iz radnog odnosa koje pripada svakom radniku, ovo pitanje regulirano je, ne samo na zakonodavnoj već i na ustavnoj razini, a nije ostalo nezapaženo ni u međunarodnoj regulativi. Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima ga, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od pet tjedana. Radnik koji se prvi put zaposli ili ako ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor u punom trajanju od 4, tj. 5 tjedana ili dužem (tzv. puni godišnji odmor), nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavca, u protivnome ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio se određuje u trajanju od 1/12 punog godišnjeg odmora i to za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Poslodavac je taj na kojemu je dužnost određivanja rasporeda godišnjih odmora i to mora učiniti do 30. lipnja tekuće godine i o istome obavijestiti radnika 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora. Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po svome izboru, uz prethodnu obavijest poslodavcu. Također, godišnji odmor se može koristiti u dijelovima, s time da radnik mora tijekom kalendarske godine u kojoj je ostvario to pravo iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, ali moguć je i drugačiji dogovor radnika i poslodavca. Također, neiskorišteni dio godišnjeg odmora, osim ova 2 tjedna, radnik može prenijeti i u iduću kalendarsku godinu, ali to pravo mu je vremenski ograničeno do 30. lipnja, uz propisana odstupanja u određenim slučajevima. Uz to, radnik ima određenim situacijama pravo na tri različite naknade-naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor te naknadu štete za neiskorišteni godišnji odmor.