Hrvatski zakonodavac propisao je da se UCITS fondovi u Republici Hrvatskoj mogu osnovati samo kao fondovi bez pravne osobnosti. Obzirom da se u investicijskom poslu javljaju tri subjekta – ulagatelji, društvo za upravljanje i depozitar, oni čine tzv. investicijski trokut. U investicijskom trokutu, prvo što je potrebno odrediti je pravni odnos između ulagatelja i društva za upravljanje. Temelj pravnog odnosa navedena dva subjekta je ugovor o ulaganju koji oni međusobno sklapaju. Njime su određena njihova prava i obveze. Po svojoj je pravnoj prirodi ugovor o povjerenstvu s elementima ugovora o nalogu i ugovora o službi. Temelj pravnog odnosa između društva za upravljanje i depozitara je ugovor kojeg oni međusobno sklapaju, a ZOIFJP naziva "ugovor o obavljanju poslova depozitara". Društvo za upravljanje dužno je izabrati depozitara za svaki UCITS fond kojim upravlja, pri čemu UCITS fond može imati samo jednog depozitara. Bez depozitara UCITS fond mora u likvidaciju. Temeljem ugovora kojeg sklapa sa društvom za upravljanje, depozitar drži zasebnu imovinu fonda u pohrani. Ona jest poseban imovinskopravni entitet, bez pravne osobnosti, koji se vodi odvojeno i od imovine društva za upravljanje i od imovine depozitara. U investicijskom trokutu između društva za upravljanje, depozitara i ulagatelja, pravni odnos posljednja dva subjekta jest specifičan. Posebnost njihova odnosa očituje se u činjenici da oni nisu u neposrednom, tj. izravnom ugovornom odnosu. Kada govorimo o pravnim odnosima između ulagatelja, postavljaju se dva pitanja: 1) nastaju li navedeni pravni odnosi na temelju stvarnopravnog određenja zasebne imovine fonda, te 2) nastaje li između ulagatelja obveznopravna zajednica.