Trgovačka društva kao pravne osobe sudjeluju u pravnom prometu te stječu različita prava i obveze za koje odgovaraju cijelom svojom imovinom. S druge pak strane, uvažavanjem modela odvojenosti društva kao zasebne pravne osobe, od njegova članstva, članovi društava kapitala i komanditori u komanditnom društvu u pravilu ne odgovaraju osobno za obveze društva. Iznimka od temeljnog pravila osobne neodgovornosti određena je u čl. 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima, sukladno kojemu u slučaju da član društva zlouporabljuje zakonsku privilegiju neodgovornosti za obveze društva, odgovarat će za iste osobno, neograničeno i svom svojom imovinom, solidarno s društvom čiji je član. Navedenim je pravilom u hrvatsko zakonodavstvo po uzoru na njemačka rješenja implementirana doktrina o proboju pravne osobnosti, što je izazvalo brojne polemike u pravnoj teoriji i sudskoj praksi. Naime, kontroverznim se institutom odstupa od temeljnih načela karakterističnih za društva kapitala- modela odvojenosti društva od njegova članstva te načela osobne neodgovornosti članova društva. Ipak, načelan je stav da su daleko značajnije pozitivne posljedice praktične primjene doktrine od onih negativnih. Institut proboja izrazito je važan u svakom suvremenom zakonodavstvu, a naročito u današnjem vremenu sveprisutne globalizacije jer predstavlja djelotvorno sredstvo sprječavanja različitih prijevara, očuvanja pravne sigurnosti u pravnom prometu, realizacije poslovne etike i kulture u poslovanju te zaštite vjerovnika.