Tema ovog diplomskog rada su sličnosti i razlike između državnih i javnih službenika. Kao poseban predmet fokusa iz javne službe uzela se djelatnost zdravstva iz razloga što se može na jasno vidljiv i jednostavan način prikazati koje sve to sličnosti povezuju navedene službenike, te koja su to područja iz njihovih radnih odnosa koja se razlikuju ili koja su specifično vezana za određeno službu. Kao metoda rada koristio se klasičan pristup uspoređivanja propisa koji reguliraju radne odnose pojedinih službenika. To se prvenstveno odnosi na Zakon o državnim službencima, Zakon o radu, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, pa sve do pripadajućih kolektivnih ugovora i pravilnika koji reguliraju pojedina područja rada. Proučavajući propise o radnim odnosima državnih i javnih službenika vidljivo je da najviše sličnosti pronalazimo u odredbama koje uređuju pitanja plaće, radnog vremena, godišnjih odmora i dopusta, povreda službenih dužnosti, te prestanka službe. No međutim, treba naglasiti da i u ovim pitanjima postoje neke manje razlike, a na temelju kojih jedni službenici ostvaruju određene prednosti naspram drugih. Veće razlike vidljive su u odredbama koje se tiču obrazovanja i usavršavanja, te odredbama koje reguliraju prijam u službu, odnosno obvezu raspisivanja javnog natječaja. Svakako treba naglasiti i posebnosti koje imaju pojedini službenici, pa tako državni službenici svake godine imaju ocjenjivanje kvalitete svoga rada. Pored ocjenjivanja državni službenici mogu biti premješteni tijekom službe u drugo državno tijelo ako to zahtjevaju potrebe službe, i to u mjestu ili izvan mjesta stanovanja službenika. Stavljanje na raspolaganje predstavlja značajan sigurnosni mehanizam u slučaju da se ukine državno tijelo u kojem službenik radi, a poslove tog tijela ne preuzme niti jedno drugo državno tijelo. Što se tiče zdravstva kao javne službe, za njih su specifične zdravstvene komore u koje zdravstveni radnici imaju obvezu učlanjenja, te mogućnost obavljanja privatne praske.