Predmet diplomskog rada je pojačanje obveznopravnog odnosa čije institute regulira Zakon o obveznim odnosima. Iako nema posebnog odjeljka koji bi uređivao pojačanje obveznopravnog odnosa, njegovi instituti regulirani su Zakonom. Odredbe o njima većinom su dispozitivne naravi, što je i karakteristično za obvezno pravo, pa stranke u većini slučajeva mogu same, suglasnošću volja, urediti svoj odnos drugačije od propisanog. Kao izuzetak od tog pravila može se navesti ugovorna kazna koja je uređena kogentnim odredbama pa ih stranke ne smiju ni na koji način mijenjati niti smiju svojim sporazumom odrediti nešto drugačije od onoga što je izrijekom propisano Zakonom. Svrha instituta obveznopravnog odnosa je pružiti veću sigurnost ugovornim stranama, a najčešće je tu riječ o jačanju pozicije vjerovnika. Razlikuju se dvije skupine, a to su stvarno pojačanje obveznopravnih odnosa i osobno pojačanje. U okviru stvarnog pojačanje razlikuju se sljedeći instituti: odgovornost za materijalne i pravne nedostatke, prekomjerno oštećenje, kapara i pravo zadržanja; a u okviru osobnog pojačanja razlikuju se: jamstvo i ugovorna kazna. Svim tim institutima se, na određeni način, nastoji osigurati uredno ispunjenje dospjele obveze, a povreda nekih odredbi Zakona može biti razlog za poništaj ugovora.