Rad pod nazivom pravo na javno okupljanje i miran prosvjed ima za cilj čitatelje pobliže upoznati sa ovom temom i njezinom važnošću. Cilj rada je uputiti čitatelje u temelje prava koji je predmetom rada te ih upoznati s procedurom njegovog provođenja. Rad se sastoji od nekoliko cjelina. Na samom se početku opisuje pravne okvire ostvarivanja problematiziranog prava, i to u Europi i u Republici Hrvatskoj. Time se ističe važnost osiguravanja ovog temeljnog prava upravo posredstvom njegovog pravog uređenja. U nastavku rada obrađene su vrste javnog okupljana i temeljna načela kojima se vodi pri obrađivanju ove problematike. Postoje različite vrste javnih okupljanja i njihovih ciljeva koje žele postići. Samim time se razlikuje njihova procedura provođenja. Nadalje se razrađuju teme koje su važne za provođenje prava koje je zajamčeno Ustavom, a razrađeno Zakonom o javnom okupljanju. U radu polazimo od same prijave određenog okupljanja sve do obaveza organizatora, zabrana, ograničenja te kazni ukoliko se ne pridržavamo propisa. Osim ovih dijelova rasprave, u rad je uključeno nekoliko specifičnosti. Prije svega, posebnu smo pažnju obratili na primjenu prava na javno okupljanje i miran prosvjed u specifičnim kontekstima, kao što su oružane snage, policija, vjerske zajednice, organiziranje sportskih natjecanja i referendumi. Drugo, na samom kraju ovog rada izdvojeno je nekoliko primjera poznatih prosvjeda u Republici Hrvatskoj i Europi. U kratkim crtama prisjetili smo se najvećeg prosvjeda na našem prostoru, a to je prosvjed za Radio 101, najkontraverznijih prosvjeda u posljednje vrijeme, a to su Hod za živo i prosvjed protiv Istambulske konvencije te jednog od najdužih prosvjeda hrvatskih ratnih veterana. Od prosvjeda u Europi istaknula sam značajne prosvjede u Parizu, poznate po djelovanju tzv. „žutih prsluka“ te prosvjed u Kataloniji.