U kaznenom postupku posebno mjesto zauzimaju mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza. Najstroža mjera procesne prisile kojom se osigurava prisutnost okrivljenika je istražni zatvor. Institut istražnog zatvora uveden je u kazneni postupak donošenjem Zakona o kaznenom postupku, NN 152/08 i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, NN 76/09. Zbog jakog zadiranja u ljudska prava ima posebnu važnost. Primjena istražnog zatvora mora biti iznimna, krajnja i uvijek supsidijarna mjera. Ustavnopravno načelo razmjernosti propisuje da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Njime se želi osigurati da ograničenje temeljnih prava i sloboda ne premaši mjeru koja je nužno potrebna. Istražni zatvor se određuje kada postoji određeni stupanj vjerojatnosti da je osoba počinila kazneno djelo i određena opasnost koja se istražnim zatvorom želi spriječiti. Obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. U razdoblju trajanja istražnog zatvora još uvijek vrijedi ustavna predmnijeva nevinosti. Obveza je suda da postupak u kojem je okrivljeniku oduzeta sloboda provede što prije. Republika Hrvatska je ratifikacijom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda preuzela obvezu osigurati minimalne standarde zaštite prava i sloboda koji se njome jamče. Proučavanje prakse Europskog suda za ljudska prava iznimno je važno i nužno, jer ona stvara put prema ujednačenom tumačenju odredbi europskog prava.