Rad je posvećen načelu ne bis in idem koje predstavlja jedno od osnovnih načela kaznenog postupovnog prava, ali i jedno od temeljnih ljudskih prava. U hrvatskom pravu i sudskoj praksi naročito dolazi u središte zanimanja nakon presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Hrvatske gdje je Republika Hrvatska osuđena za povredu tog načela iz članka 4. Protokola 7 uz (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U radu će stoga biti riječi o normativnom uređenju načela u nacionalnom i europskom pravu (kao nacionalnog i transnacionalnog ne bis in idem) što će, između ostalog, biti prikazano i kroz judikaturu kako hrvatskih, tako i europskih sudova. Naposljetku, posebna pozornost posvetit će se i problematici uređenja tog načela u hrvatskom pravu, ali i posljedicama koje je donijela presuda Maresti, posebice što se tiče prakse istodobnog ili konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe za isto djelo. Štoviše, navedena presuda je naglasila i problem hrvatskog zakonodavstva i sustava u kojem se opisi pojedinih kaznenih djela preklapaju sa zakonskim opisima prekršaja.