Izmjenama Zakona o obveznim odnosima koje je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine prihvaćena je objektivna koncepcija pojma neimovinske štete. Pravna osnova za određivanje neimovinske štete postaje sama povreda prava osobnosti, dok su fizički i duševni bolovi, smanjene životne aktivnosti, strah i dr. samo kriteriji, tj. kvalifikatorne okolnosti prema kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične novčane naknade. Jedna od novina je i odredba koja povredu prava osobnosti ne priznaje samo fizičkim već i pravnim osobama Bitno je naglasiti da postojanje povrede prava osobnosti ne znači automatski postojanje prava na isplatu novčane naknade. Pitanje koje sa sobom povlači prihvaćanje objektivne koncepcije neimovinske štete jest utvrđivanje kriterija na temelju kojih će se utvrđivati postojanje povrede prava osobnosti i prava oštećenika na naknadu štete, točnije visina iste. Budući da utvrđeni kriteriji ne postoje, važna je uloga sudova i njihove prakse kojom se pokušava utvrditi pravni okvir i reagirati na životne situacije u kojima dolazi do neimovinske štete i povrede prava osobnosti.