Republici Hrvatskoj više od 510,000,00 ljudi pati od nekog oblika invaliditeta. Procjenjuje se da duševni poremećaji zauzimaju oko 24% od ukupnog broja osoba s invaliditetom. Više od polovice tih osoba smješteno je u psihijatrijske ustanove ili ustanove socijalne skrbi, gdje je rizik od kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava znatno povećan. Stoga je nužno osigurati različite mehanizme zaštite te marginalizirane skupine i stvoriti jasan i neupitan zakonski okvir kojim će se postupanje prema osobama s duševnim smetnjama precizno regulirati, onemogućavajući pritom pojavu bilo kakvog oblika diskriminacije, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg ponašanja. Ovaj rad bavi se jednim takvim mehanizmom, institucijom kojoj je prvenstvena zadaća zaštita i promicanje ljudskih prava svih građana, s osobitim naglaskom na zaštitu posebno ugroženih skupina. Radi se o pučkom pravobranitelju koji osobe s duševnim smetnjama štiti postupanjem po pojedinačnim pritužbama, davanjem mišljenja i preporuka o potrebi izmjene i dopune zakonodavnog okvira koji uređuje osnovna prava osoba s duševnim smetnjama te konačno, djelovanjem u okviru Nacionalnog preventivnog mehanizma čije je poslove pučki pravobranitelj nadležan obavljati. Naglasak u radu stavljen je na izvješće koje je pučka pravobraniteljica, Lora Vidović, sastavila nakon posjeta pet izabranih psihijatrijskih ustanova 2014. god. Posjet je obavljen u sklopu djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma. Njegovom analizom nastoji se utvrditi stvarno stanje poštivanja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama. Time su obuhvaćeni svi prijedlozi i preporuke koje pravobraniteljica naglašava u odnosu na postojeći Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i međunarodne standarde, dok je na kraju rada dan osvrt na postupanje prema pojedinačnim pritužbama osoba s duševnim smetnjama. Svemu tome kao kratak uvod prethodi upoznavanje općenite uloge pučkog pravobranitelja i prava osoba s duševnim smetnjama.