| Sažetak (hrvatski) | Europska konvencija je proizvod vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada je pitanje zaštite ljudskih prava privlačilo veliku pažnju. Dakle, važnost Konvencije na međunarodnom nivou ne treba podcjenjivati. Štoviše, kada se analiziraju uvjeti u kojima je ona, kao opći demokratski princip u Europi, nastala, sadržaj prava koja štiti i teorije koje su joj prethodile, čini se da ona ima položaj primus inter pares u odnosu na druge međunarodne obveze koje, njenom primjenom, postaju ne samo obveza države u međunarodnim okvirima, već prvenstveno obveza koja najsnažnije djeluje na unutarnje pravo. Tako, primjerice, u Njemačkoj Konvencija ima status domaćeg zakona, a u Austriji Ustavnog zakona. U Velikoj Britaniji, koja nema ustav, stupanjem na snagu Human Rights Acta iz 1998., u kolovozu 2000., su prava i slobode iz Konvencije inkorporirani u domaće pravo. U RH, temeljem Ustava (NN, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10), čl. 140. Konvencija i njena praksa su izravno primjenjive na državljane i obvezuju nacionalne sudove. |
