Iako su SAD jedna od država koja ne predviđa oblike neposredne demokracije na razini federacije, ustavi članica američke federacije prihvaćaju instituciju ustavne i zakonodavne inicijative – jedan od ključnih elemenata za njihovo razlikovanje od Ustava SAD-a. Građani 24 savezne države SAD-a neposredno su od 1904. do kraja 2005. odlučivali o 2155 ustavnih i zakonskih prijedloga, u 21. stoljeću Amerikanci očekuju širenje novog ustavnog populizma – uporabe institucija neposredne demokracije. Autorice tumače ustavna rješenja i učinke primjene navedenih institucija na oblikovanje državne politike u tim državama. Institucija se koristi u svrhu zaobilaženja državnih legislatura u cilju smanjivanja njihove slobode djelovanja konstitucionaliziranjem političkih odabira. Raspisivanjem inicijativa za smanjenjem poreza ograničavaju se fondovi koje legislatura može prikupiti i potrošiti i time se nadzire šteta. Institucija postaje sredstvo za nacionalno pokretanje promjena na različitim područjima javne djelatnosti, primjerice u ograničavanju oporezivanja i trošenja, financiranju kampanja, javnom obrazovanju. Međutim, državne legislature mogu ograničiti posljedice uspješnih inicijativa tako da im uskrate financijsku pomoć za realizaciju, bez financiranja program ostaje mrtvo slovo na papiru. Državna politika ne završava usvajanjem inicijativa. Sankcije pak ovise o sposobnosti birača da utvrde poštivanje odluke donesene neposrednim odlučivanjem i jasnoći teksta usvojenog inicijativom.