Polazna je teza istraživanja da zakonodavna delegacija predstavlja realnost, ali i nužnost u funkcioniranju suvremenih parlamentarnih sustava. Ona, međutim, zadire u samu bit odnosa između legislative i egzekutive ; uzrokuje duboki nesrazmjer između ustavnopravne normative i političke zbilje djelovanja suvremenih europskih parlamentarnih sustava te bitno mijenja modelski i ustavno zacrtane odnose ravnoteže moći između legislative i egzekutive. Obzirom da se radi o nužnosti, bitna pitanja ostvarivanja ravnoteže moći pomiču se prema nadzoru delegirane legislative od strane zakonodavnih tijela. Cijelu situaciju posebno složenom čini izravna primjena propisa Europske unije, koja države stavlja u proturječnu situaciju gdje nastoje osigurati nadzor nad vlastitim delegiranim zakonodavstvom, dok ono delegirano izvršnim tijelima EU nadzire jedino Europski sud pravde. Svrha je istraživanja, stoga, utvrditi mogućnosti, oblike i dosege parlamentarnog nadzora kao bitne karakteristike ravnoteže moći suvremenog parlamentarizma europskih država, kao i utjecaj delegiranog zakonodavstva na temeljne vrijednosti i načela poput pravne sigurnosti i vladavine prava. Uz to se kao podredni ciljevi istraživanja navode: određenje i razgraničenje pojma zakonodavne delegacije od sličnih instituta ustavnog prava ; utvrđivanje mogućnosti utjecaja i nadzora državnog poglavara nad delegiranim zakonodavstvom ; te analiza posebnih slučajeva zakonodavne delegacije koji mogu u skoroj budućnosti postati stvarnost u RH.