Jedan od načina narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja predstavljaju koncentracije, i to prije svega zabranjene koncentracije, budući da je postojanje koncentracija u načelu dopušteno. U radu se obrađuje navedena problematika koja se javlja kao jedno od nužnih pitanja koje je potrebno regulirati kako na razini Europske unije, tako i na razini drugih država koje još nisu njene članice. Dugo vremena su države članice Europske unije pokušavale uskladiti svoja stajališta o načinu na koji to treba biti učinjeno, a budući da su se pred Europskim Sudom pojavljivali slučajevi koji su imali karakteristike koncentracija, zbog nedostatka posebnih propisa primjenjivani su čl. 81. i 82. Ugovora o osnivanju Europske Zajednice na ovakve slučajeve. U radu se razjašnjavaju navedene odredbe. 1989. godine Vijeće je usvojilo Uredbu 4064/89 o kontroli koncentracija između poduzeća koja je stupila na snagu 21. rujna 1990. godine, a izmijenjena je Uredbom Vijeća 1310/97 od 30. lipnja 1997. godine. U prosincu 2001. godine Komisija je usvojila Zelenu knjigu o reviziji Uredbe Vijeća 4064/89, s time da je prethodno konzultirala široki krug osoba. Preispitivanjem Uredbe uočeni su određeni nedostaci te je Komisija podnijela novi prijedlog za donošenje Uredbe Vijeća o kontroli koncentracija između poduzeća, 11. prosinca 2002. godine. U radu se iznose odredbe važeće Uredbe, uočeni nedostaci u odredbama Uredbe kao i novi prijedlozi koji su stavljeni s ciljem uklanjanja uočenih nedostataka, a trebali bi se početi primjenjivati od 1. svibnja 2004. godine. Također se obrađuju odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji predstavlja okosnicu hrvatskog prava konkurencije.