Pomorstvo se u Rijeci počinje razvijati u XVIII. st. Rijeka i Trst su 1719. dobili status slobodnih kraljevskih gradova i luka, 1753. je utemeljeno Austrijsko, a 1785. Ugarsko primorje. Položaj Rijeke carica Marija Terezija utvrđuje patentima 1776. i 1779. Rijeka zbog pomorskih pogodnosti postaje predmet velikomađarskih zahtjeva. Državnopravni status grada nije riješen hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868., ali je mađarska strana u praksi upravljala gradom. Rijeka i Sušak 1918. postaju dijelom Države SHS, ali ih Italija okupira, nastojeći hrvatska i slovenska područja ostaviti bez luke koja ima željezničku vezu. Rapallski ugovor 1920. formira Riječku državu, koja je 1924. anektirana Italiji. Italija nastoji onemogućiti rad riječke luke, a i sušačke luke, pa predlaže osnivanje lučkog konzorcija. Sprega iredentističke i velikosrpske politike na štetu hrvatskih i slovenskih područja izražena je u Nettunskim konvencijama 1925. Kraljevina SHS uvodi željezničke tarife kojima sušačka luka postaje nekonkurentna. Italija u Rijeci osniva slobodnu carinsku zonu, kakvu Sušak ne dobiva. Podjela austro-ugarske trgovačke flote izvršena je, nepovoljno po Kraljevstvo SHS, sporazumima Trumbić-Bertolini 1920. Brojni pravni propisi reguliraju pomorskopravnu materiju, npr. povelja Karla VI. o proglašenju Rijeke i Trsta slobodnim lukama 1719., Edikt o plovidbi Marije Terezije 1774., te razni jugoslavenski i talijanski propisi u XX. st. Uz pomorstvo se vezuje rad državnih ustanova i gospodarskih subjekata, te istraživanja znanstvenika.