Rijeka je 1719. dobila status slobodnog kraljevskog grada i luke, a njen položaj je carica Marija Terezija utvrdila patentima 1776. i 1779. U Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. pitanje Rijeke nije riješeno (tzv. provizorijum), ali mađarska strana upravlja lukom koristeći prevlast u zajedničkim organima vlasti. Mađari pod svoju upravu protupravno stavljaju Deltu i Baroš, dijelove Općine Sušak. Grad i luka 29. X. 1918. postaju dijelom Države SHS, ali ih talijanska vojska okupira. Rapallski ugovor 1920. predviđa osnivanje Riječke države. Italija Santamargaretskim konvencijama 1923. priznaje suverenitet Kraljevine SHS nad Sušakom. Rimskim ugovorima 1924. Riječka država anektirana je Italiji, dok su Delta i Baroš postali dio Kraljevine SHS. Italija nastoji onemogućiti rad riječke luke sve dok nije ostvarila suverenitet nad njom. Predlagala je osnivanje zajedničkog lučkog konzorcija s Kraljevinom SHS i Riječkom državom. Nakon 1924. nastojala je omesti rad sušačke luke. Zajednički interesi iredentističke i velikosrpske politike nauštrb hrvatskih i slovenskih područja izraženi su u Nettunskim konvencijama 1925. Kraljevina SHS uvela je željezničke tarife kojima sušačka luka postaje nekonkurentna. Raspodjela austro- ugarske trgovačke flote izvršena sporazumima Trumbić-Bertolini bila je nepovoljna po Kraljevinu SHS. Lučki i pomorski promet reguliran je brojnim propisima, od povelje Karla VI. o proglašenju Rijeke slobodnom lukom 1719., Edikta o plovidbi Marije Terezije 1774., te raznih jugoslavenskih i talijanskih propisa u XX. st.