Autor analizira Osimske sporazume iz 1975., stavljajući ih u širi kontekst hrvatsko- talijanskih odnosa i prethodnih diplomatskih, političkih i pravnih događanja, koji su oblikovali tzv. tršćansku krizu. Autor pokazuje njihovu važnost u pravnoj povijesti i u kontekstu izgradnje suvremenih hrvatsko-talijanskih odnosa. Pokazuje se mjesto koje ovaj međunarodnopravni izvor zauzima u hrvatskom pozitivnom pravu, na temelju odredbi o sukcesiji država.