Socijalna djelatnost čiji je nositelj tijekom XIX. i XX. stoljeća u Istri bila Crkva može se sagledavati s različitih (i mnogobrojnih) znanstvenih gledišta. Najpovoljniji znanstveni pristup proučavanju toga područja zasigurno je interdisciplinarni. On se pokazuje i nužnim da bi se pravilno i u čitavoj njegovoj složenosti shvatio ne samo neposredni čin dobročinstva (koji je zbog svoje opredmećenosti najčešće jedini zamjetljiv), nego i čitav sustav na kojemu je počivala socijalna djelatnost Crkve i koji ga je omogućavao na stalnoj i promišljenoj (organiziranoj) osnovici. Kako bi bilo znanstveno utemeljeno i pouzdano, takvo sagledavanje problema podrazumijeva prožimanje pravnog i povijesnoga pristupa, njihovih metoda i znanstvenih saznanja. Ovaj zbornik radova njeguje takav interdisciplinarni pristup jednome čitavome području objedinjenome pod nazivom piae causae, koji je istovremeno i pravni tehnički pojam, a s druge strane također jasna povijesna sadržajna odrednica. Koliko je urednicima poznato, u postojećoj literaturi to je prvo djelo koje na opisani način vrednuje materiju socijalne djelatnosti Crkve u Istri tijekom XIX. i XX. stoljeća, ali i bilo koju drugu materiju slične provenijencije. Pravna odrednica ovoga zbornika je dvojaka jer ona usporedo sadržava civilnopravni pristup materiji, koji je neizostavan te je na poseban način potreban i prvotan za razumijevanje toga područja od modernoga doba naovamo. Druga odrednica je kanonskopravna, ona je prevladavajuća do 1918. godine i na neki način, premda pripada području crkvenoga zakonodavca, do toga je vremena uglavnom bila priznata od civilnoga poretka ili je civilni poredak neposredno upućivao na njezinu primjenu. U potonjemu se, međutim, ogleda i potreba pristupa ovoj materiji s crkvenopravnog gledišta, tj. na način da se istovremeno uvažava pravni okvir koji nije ni čisto civilni niti čisto kanonski, nego nastaje njihovim kontaktom i posljedičnim prožimanjem. Čini se da je upravo taj pravni okvir najvažniji jer je on bio mjerodavna pravna odrednica u svim pravnim stvarima koje su istovremeno pripadale jurisdikciji civilnog i kanonskog zakonodavca. Socijalna djelatnost Crkve na praktičnoj se razini ostvaruje posredstvom crkvenih ustanova, upravnih crkvenih jedinica (kapelanije, župe, kaptoli, biskupije, nadbiskupije i dr.) i crkvenih službenika (župnici, biskupi, kanonici i dr.), bratovština (confraternitates), monti di pietà, ali i primjenom pojedinih instituta imovinskih strogo namjenskih raspolaganja privatnoga kanonskoga ili civilnoga prava učinjenih inter vivos, a još u većoj mjeri mortis causa (legati, povjerbe, zaklade, raspolaganja sub modo i dr.). U ovoj knjizi oni se predstavljaju u svojoj povijesnoj dimenziji, zatim preciznošću kanonističke raščlambe i definicije te, napokon, u svojemu suvremenome kontekstu primjene. Kako bi čitatelj mogao shvatiti njihovo praktično značenje u Istri tijekom novovjekovlja i predmodernoga doba, u Zborniku je priređen i arhivistički pregled odlučnog arhivskoga gradiva koje se za područje čuva u Državnom arhivu Pazinu. To je važan znanstveni doprinos jer predstavlja svojevrsnu operativnu smjernicu za svakoga istraživača koji se susreće s ovom temom pružajući mu kratku naznaku arhivskih fondova i sadržaja te područja Istre s neko kojega gradivo potječe.