Ovaj diplomski rad pretežito se bavi pitanjem informiranog pristanka pacijenta u građansko pravnom aspektu. Međutim, kako bi se uopće moglo govoriti o tome, osvrnula sam se na povijesni razvitak odgovornosti liječnika za štetu kao i početke pojavljivanja pristanka pacijenta za određene medicinske zahvate. Glavna tema koja se prožima kroz cijeli rad je obaviještenost kod informiranog pristanka. Ona je najveći problem aspekta informiranog pristanka budući sami liječnici nisu svjesni koliko je informiranost pacijenta prije medicinskog zahvata važan korak u cjelokupnom liječenju pacijenta. Poseban naglasak biti će na važnosti pretpostavki za pravno valjani informirani pristanak, te različite situacije u kada je pacijent sposoban dati svoj pristanak i iznimke od tog slučaja. Također, rad analizira komunikaciju liječnika i pacijenta, odnosno problem ne pružanja dovoljno vremena pacijentu. Važno je spomenuti kako se liječnike treba osvijestiti da je partnerski odnos njih i pacijent jedan od najvažnijih elemenata informiranog pristanka te iz toga proizlazi potreba za neprestanom edukacijom liječnika o važnosti komunikacije. U završnom dijelu rada, osvrnut ću se na situacije u kojima pacijent kada već ima postavljenu dijagnozu ima pravo tražiti drugo stručno mišljenje nekog drugog doktora. Također, posvetit ću se situacijama kada liječnici nemaju pravo sudjelovati u liječenju određenih pacijenata.