Nije pretjerano reći da je u Bosni i Hercegovini vlada(la) pravna anomalija pa je neredu ekonomskom životu (bio) neminovna posljedica. Ipak, učestalost financijske krize uvjetovala je potrebu za radikalnom reformom stečajne regulative tako da je osim tradicionalnog modela provođenja stečajnog postupka koji predstavlja likvidaciju cjelokupne imovine subjekata u stečaju (likvidacijski stečaj), razvijen i model reorganizacije. Štoviše, u teorija se raspravlja i o recepciji tzv. pre-pack (unaprijed pripremljenog plana) modela reorganizacije. Stoga, kako je stečajno zakonodavstvo u direktnoj vezi s karakteristikama važećih društveno-ekonomskih odnosa, daljnji iskorak u reformi stečajnog zakonodavstva će, svakako, trebati napraviti prema implementaciji instituta potrošačkog stečaja. Prvenstveno, s jedne strane, jer je polazište za nove stečajne propise bio njemački Insolvencijski zakon iz 1999., koji je i sam uveo institut potrošačkog stečaja te s druge strane, jer primjena nefleksibilne stečajne regulative doprinosi produbljivanju krize. Ovaj rad je strukturiran na način da se, nakon uvodnog dijela, bavi pozitivnopravnim modelom stečajnog postupka u BiH. U trećem dijelu rada, analizirani su ključni ekonomski kriteriji na primjeru BiH i urađeno je poređenje BiH i sa zemljama članicama i zemljama kandidatima za članstvo, kada je u pitanju ovaj segment integracije. Kompleksnost predmeta istraživanja i postavljeni zadaci determinirali su izbor metoda pa je pri istraživanju korišten metodološki pristup koji obuhvaća proučavanje domaće i strane literature, odgovarajućih zakonskih propisa, kao i analizu domaće i strane sudske prakse. Zbog ograničene dostupnosti podataka, neki od kriterija postavljeni su temeljem indikativne metode utvrđivanja činjenica. U radu će se analizirati i praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilnu primjenu pravno-teorijskog okvira potrošačkog stečaja.