U suvremenom svijetu nameće se potreba usklađivanja složenih obiteljskopravnih odnosa među osobama koje žive u uzastopnim obiteljima. Mnoga se otvorena pravna pitanja pojavljuju kad su u pitanju uzastopne obitelji, ali predmet ovog rada bit će isključivo razmatranje faktičkog i pravnog odnosa između djeteta i novoga bračnog ili izvanbračnog druga ili partnera njegova roditelja s ciljem prepoznavanja moguće potrebe pravnog uređenja tog odnosa. Stoga će se ponajprije nastojati razmotriti pojava socijalnog roditeljstva, a zatim prepoznati kad se javlja u kontekstu uzastopnih obitelji. Pojam socijalnog roditeljstva pokušat će se povezati i s postojećim pravnim modelima roditeljske skrbi poredbenom analizom različitih pristupa koji odgovaraju većoj ili manjoj sklonosti priznavanju socijalnom roditelju, uz de facto uloge, i pravne uloge u djetetovu životu. U nastavku rada analizirat će se hrvatski pravni okvir de lege lata te će se upozoriti na određene proturječnosti. Zatim će se ponuditi pravna rješenja nekoliko inozemnih sustava, s posebnim naglaskom na francusko rješenje zato što autorica smatra da bi se ono moglo koristiti kao primjer za unapređenje tuzemnih rješenja. Zaključno, autorica će predložiti moguća rješenja de lege ferenda.