Svrha ovoga rada je istražiti i odrediti pravni status odobalnih objekata za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika prema hrvatskom pravu. Naime, analiza odredaba Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, kojima je uređena ta djelatnost, pokazala je da pravni status tih objekata nije reguliran, što nameće potrebu da se utvrdi pod koje se norme može podvesti te objekte, odnosno koje odredbe treba odgovarajuće primijeniti za određivanje njihova pravnog statusa, posebice u smislu utvrđivanja jesu li ti objekti pokretnine ili nekretnine. Jasno određivanje pravnog statusa odobalnih objekata za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika od iznimne je važnosti, ne samo za potencijalne investitore, postojeće koncesionare, ovlaštenike dozvola i Republiku Hrvatsku, već i za sve treće s obzirom da će o pravnom statusu odobalnih objekata ovisiti, primjerice, primjena odredaba o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, kao i primjena instituta ograničenja te odgovornosti. Uvodno se naglašava da se istraživanje i eksploatacija ugljikovodika iz podmorja može izvoditi s odobalnih objekata koji su po svojim tehničkim karakteristikama toliko različiti da je upitno može li se na sve te objekte primijeniti isti pravni režim. To posebice imajući u vidu i to da pravni status odobalnog objekta može ovisiti o tomu je li odobalni objekt u određenom trenutku u funkciji istraživanja i eksploatacije ugljikovodika ili je u postupku premještanja s jedne lokacije na drugu. Vodeći se navedenim specifičnostima, autorica analizira hoće li se, u konkretnom slučaju, u odnosu na neki odobalni objekt primijeniti odredbe Zakona o rudarstvu (na koje upućuje osnovni Zakon o eksploataciji i istraživanju ugljikovodika) koje uređuju status rudarskih objekata i postrojenja, ili odredbe Pomorskog zakonika o pomorskim objektima, s obzirom da se ta djelatnost obavlja na moru. Ističe se i to da Pomorski zakonik razlikuje tri vrste pomorskih objekata – plovni objekt (brod), plutajući objekt i nepomični odobalni objekt pa se kao dodatno postavlja pitanje pod koju bi se vrstu pomorskog objekta mogao podvesti odobalni objekt za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. Radi određivanja pravne kvalifikacije pojedinog odobalnog objekta kao pokretnine ili nekretnine odgovor se traži i u općem propisu – Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Cilj je ovoga rada ukazati na pravne praznine zakonskog okvira kojim je uređena djelatnost istraživanja i eksploatacije ugljikovodika te upozoriti na moguće neočekivane i neželjene pravne učinke popunjavanja tih praznina supsidijarnim propisima, neprilagođenima specifičnostima te djelatnosti. Stoga autorica sugerira da se pitanje pravnog statusa, ali i neka druga područja u odnosu na koja je uočena podnormiranost ili nedosljednost, uredi na jasan način, u posebnom propisu kojim je uređena materija istraživanja i eksploatacije ugljikovodika.