Nužna obrana kaznenopravni je institut reguliran europskim i nacionalnim zakonodavstvom. Da bi neko ljudsko ponašanje bilo okvalificirano kao kazneno djelo ono mora biti protupravno i kao takvo odgovarati nekom od zakonskih opisa. Protupravnost predstavlja protivnost nekoj od pravnih normi, odnosno protupravno je svako ono ponašanje koje je protivno pravnim normama. U smislu Kaznenog zakona u Republici Hrvatskoj nužna obrana predstavlja razlog za isključenje protupravnosti, a zakonski se definira kao: „obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad“. Osnovni elementi nužne obrane su: napad, obrana i obrambena volja. Napad je svako djelovanje čovjeka kojim se ugrožava ili povređuje neko zaštićeno dobro te je uvjet da dolazi od strane čovjeka. Napad uvijek mora biti protupravan i stvaran. Onaj koji postupa u odnosu na napad koji nije stvaran, postupa u putativnoj nužnoj obrani odnosno pogrešno zamišljenoj nužnoj obrani. Obrana je onaj dio nužne obrane koji odgovara ponašanju koje je zakonski predviđeno kao kazneno djelo, no zakon propisuje isključenje protupravnosti u tom slučaju. Elementi obrane ogledaju se u istodobnosti s napadom i postojanju prijeke potrebe. Obrambena volja kao posljednji element nužne obrane odnosi se na subjektivni element odnosno nužnost da napadnuta osoba mora postupati s namjerom otklanjanja protupravnog napada. Kod instituta nužne obrane kazneno pravo poznaje još ograničenje i prekoračenje nužne obrane.